Predmet tužbenog zahteva je naknada za iskorišćavanja pronalaska po ugovoru o licenci koji su zaključili zastupnik tužioca i tuženi.
Sporno je da li je pronalazak koji predstavlja predmet ugovora o licenci zaštićen patentom odnosno da li se uopšte radi o pronalasku koji može biti predmet ugovora o licenci.
Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev uz obrazloženje da patent tužioca nije priznat te da prema tome proizvod tužioca ne uživa pravnu zaštitu isti pada u javni domen to jest postaje slobodan te u konkretnom slučaju tužilac nema pravo na zaštitu shodno članu 58 stav 2 Zakona o patentima
Vrhovni sud Srbije, odbio je kao neosnovanu žalbu tužioca uz obrazloženje da je prvostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo jer pronalazak tužioca nije bio zaštićen pa mu prema tome ne pripadaju ni prava iz člana 56 Zakona o patentima jer predmet ugovora o licenci može biti samo patentirani pronalazak što proizilazi iz člana 686 i 688 Zakona o obligacionim odnosima