Naime, onaj koji misli da je zemljišno-knjižnim odlukama ili upisima u zemljišnu knjigu povređen u knjižnom pravu, može iste pobijati dvema raznim pravnim sredstvima.
Protiv zemljišno-knjižnih odluka može izjaviti žalbu (rekurs) a protiv zemljišno-knjižnih upisa ima pravno sredstvo tužbu.
Povređeni, dakle može birati da li će se služiti pravnim lekom protiv odluke ili tužbom protiv upisa.
Zemljišnoknjižni upisi pobijaju se zemljišno-knjižnim brisovnim tužbama.
Iz svega sledi kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud, da brisanje upisa prava vlasništva izvršenog po rešenju Opštinskog suda od 18.05.1993. godine, istog dana, dakle 18.05.1993. godine, a na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju od 12.11.1992. godine, predlagač ne može ostvariti na način na koji to zahteva u ovom predmetu tj. molbom radi brisanja upisa, o što se pred istim sudom vodi parnica radi poništaja ugovora na osnovu koga je izvršen upis.
Uknjižba, a to je i upis brisanja prava svojine, može se dozvoliti jedino na osnovu javnih ili takvih privatnih isprava na kojima je potpise overio sud.
Izuzetno, upisi se vrše i na osnovu Zakona, međutim, takav izuzetak ne postoji u konkretnom slučaju i bez da li e bilo osnova za upis prava svojine u korist lica na koje je preneto pravo svojine.