Štampa Verzija za štampu

Kada u slučaju materijalnih nedostataka na stvari kupac u parničnom postupku zahteva ostvarenje određenih prava iz člana 488. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, sud odlučuje u granicama tužbenog zahteva

Osnov: Zakon o obligacionim odnosima Zakon o parničnom postupku
Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 27.12.1992 Broj: Gž.
Abstrakt:

Kupac koji je blagovremeno i uredno obavestio prodavca o materijalnom nedostatku kupljene stvari ima pravo da zahteva od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka ili da zahteva sniženje cene ili da izjavi da raskida ugovor. naravno, kupac ima pravo da zahteva i naknadu štete.
Postoje oprečna shvatanja da li kupac ima potpunu slobodu u izboru načina kojim će zahtevati da se ukloni materijalni nedostatak.
Prema jednom shvatanju koje se zastupa u pravnoj teoriji / Perović, Obligaciono pravo, Bgd. 1980. str. 397. Ðorđević - Stanković, Obligaciono pravo, Bgd. 1987. str. 267 / kupac je potpuno slobodan u izboru načina za uklanjanje materijalnog nedostatka stvari, prema drugom shvatanju /Vizner, Komentar zakona o obaveznim odnosima, Zgb. 1979. str. 1628l., Kapor, Komentar zakona o obligacionim odnosima, Bgd.1983. str. 1.303 / kupac mora prethodno tražiti uredno ispunjenje ugovora ili sniženje cene pa tek ako se time ne ukloni materijalni nedostatak može tražiti raskid ugovora.
Sličan stav, sa manjim modalitetima, zastupa i prof.
Radišić / Obligaciono pravo Bgd. str. 139./.
U sudskoj praksi /Pravno shvatanje građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije od 29. januara 1991. godine/ izraženo je stanovište da kupac mora prethodno zahtevati da se nedostatak ukloni ili preda druga stvar bez nedostatka, pa ako taj zahtev ne bude ispunjen u razumnom roku, kupac može zahtevati ili sniženje cene ili raskinuti ugovor.
Primenjujući ova pravila pojavila su se različita shvatanja u sudskoj praksi, da li sud može odlučiti da se materijalni nedostatak ukloni na drugi način ako zaključi da način izabran od strane kupca /koji je predmet tužbenog zahteva/ u datim okolnostima nije pravilan.
Naime, pristalice shvatanja da sud nije vezan izabranim načinom polaze od shvatanja da pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke spadaju u domen materijalnog prava što ovlašćuje sud da po službenoj dužnosti pazi na njihovu primenu.
Prema tom shvatanju sud je ovlašćen da odredi najpogodniji način kojim će se ukloniti materijalni nedostatak, bez obzira da li je on identičan sa zahtevom kupca.
Suprotno shvatanje da je primat zahtevu kupca, pa sud može samo da usvoji ili odbije zahtev kupca kao tužioca.
Učesnici savetovanja u Saveznom sudu jednoglasno su prihvatili stanovište da je sud vezan zahtevom kupca.
Pri tome se ima u vidu da se norme materijalnog prava, ako su predmet spora, ostvaruju u parničnom postupku primenom pravila tog postupka.
Ta pravila nalažu sudu da odlučuje u granicama zahteva koji su stavljeni u postupku, što je posledica načela dispozicije stranaka.
Prema tome sud je ovlašćen da odlučuje samo o zahtevu koji je predmet spora.
Ako kupac nije pravilno odredio način za uklanjanje materijalnog nedostatka, pa zbog toga nije istakao tužbeni zahtev koji u datim okolnostima pripada kupcu, sud može takav zahtev samo da odbije, ali nije ovlašćen da odredi da se materijalni nedostatak ukloni na drugi način, ako taj drugi način nije istaknut u tužbenom zahtevu.

Deskriptori: NEDOSTATAK