Štampa Verzija za štampu

To što optuženi zbog učinjenih krivičnih dela nije unapređen u viši čin, predstavlja posledicu pokretanja krivičnog postupka u smislu odredbe člana 41. stav 1. tačka 4. Zakona o vojsci, te se ne može ceniti kao olakšavajuća okolnost pri izricanju kazne

Osnov: Krivični zakon Jugoslavije
Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 30.01.2003 Broj: 1.K.1/03
Abstrakt:

Osnovano se žalbom vojnog tužioca ukazuje da je prvostepeni sud pogrešio kada je optuženom za učinjena krivična dela izrekao uslovnu osudu. Naime, da bi se uopšte moglo govoriti o primeni ove vrste krivične sankcije, potrebno je, kako je uostalom i predviđeno odredbom člana 51. KZ SRJ, da se radi o manje društveno opasnom delu, da izricanje kazne nije nužno radi krivično-pravne zaštite i da je reč o učiniocu kod koga se može očekivati da će upozorenje uz pretnju kazne na njega dovoljno uticati da ubuduće ne vrši krivična dela.
Međutim, kada se ima u vidu okolnost da je optuženi u kraćem vremenekom periodu izvršio dva krivična dela, zakonom zaprećene kazne za ova dela, kao i okolnosti pod kojima su ona učinjena, onda se ta dela, bez obzira na brojne pravilno utvrđene olakšavajuće okolnosti, ne mogu smatrati manje društveno opasnim, pa u konkretnom slučaju nisu ni postojali zakonski uslovi za izricanje uslovne osude. S tim u vezi, treba istaći da je pogrešno cenjena kao olakšavajuća okolnost činjenica da je optuženi zbog izvršenja predmetnih krivičnih dela, i pored ispunjavanja uslova za to, nije unapređen u viši čin već duže vreme.
Ovo zbog toga što vođenje krivičnog postupka protiv profesionalnog oficira predstavlja smetnju za unapređenje u viši čin, u smislu odredbe člana 41. stav 1. tačka 4. Zakona o Vojsci Jugoslavije, odnosno pravnu posledicu pokretanja krivičnog postupka, pa se ne može ceniti kao olakšavajuća okolnost.

Deskriptori: KZJ051 Svrha uslovne osude i sudske opomene