Iz rješenja tuženog Ministarstva od 29.5.1995. godine proizilazi da je ugovor o zamjeni predmetnog stana podnesen tužiocu radi davanja saglasnosti za zamjenu još 1994. godine, a iz pomenute presude Osnovnog suda B.L. slijedi da je K.I. (ugovornoj stranci) otkazan ugovor o korišćenju toga stana 1996. godine (u obrazloženju presude stoji da je tužba kojom se traži otkaz ugovora o korišćenju stana podnesena 2.01.1996. godine).
Kod takvog stanja stvari, ovaj sud nalazi da je donošenje te presude bez uticaja na pravo K.I. na zamjenu predmetnog stana - s obzirom na odredbe člana 33. stav 1. tačka 3. Zakona o stambenim odnosima ("Sl. list SR BiH" br. 14/84 - prečišćeni tekst, 12/87 i 36/89, te "Sl. glasnik RS", br. 19/93) iz kojih proizilazi da davalac stana na korišćenje može odbiti davanje saglasnosti na zamjenu stana po osnovu otkaza ugovora o korišćenju stana samo ako je taj otkaz uslijedio prije podnošenja ugovora o zamjeni stana na saglasnost davaocu stana na korišćenje, a što znači da to pravo nije moguće i nakon toga, kako to u suštini pravilno nalazi i tužena strana).
CJENA STANA I OTKAZ UGOVORA O KORIŠĆENJU STANA.
Čl. 33. St. 1. Tač. 3. Zakona o stambenim odnosima