Štampa Verzija za štampu

1. Usvaja se ustavna žalba Dragoslave Zatežić i utvrđuje da je u krivičnom postuku koji se vodi pred Višim sudom u Kraljevu u predmetu Ki. 11/11 i 2K. 234/10 (ranije pred Okružnim, odnosno Višim sudom u Čačku u predmetu Ki. 22/07) povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija. 2. Nalaže se Višem sudu u Kraljevu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.

Sud: Ustavni sud   Datum: 02.06.2011 Broj: Už-1436/2008
Abstrakt:

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragoslave Zatežić iz Čačka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 2. juna 2011. godine, doneo je

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna žalba Dragoslave Zatežić i utvrđuje da je u krivičnom postuku koji se vodi pred Višim sudom u Kraljevu u predmetu Ki. 11/11 i 2K. 234/10 (ranije pred Okružnim, odnosno Višim sudom u Čačku u predmetu Ki. 22/07) povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija.

2. Nalaže se Višem sudu u Kraljevu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.

Obrazloženje

1. Dragoslava Zatežić iz Čačka je, preko punomoćnika Nenada Stankovića, advokata iz Beograda, 5. decembra 2008. godine izjavila Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog postupanja Okružnog suda u Čačku u predmetu Ki. 22/07. Podnositeljka navodi da je 20. februara 2007. godine protiv nje potpuno neosnovano pokrenut istražni postupak za krivično delo kršenje zakona od strane sudije iz člana 360. Krivičnog zakonika, te da je na osnovu člana 12. stav 2, člana 13. stav 2. i člana 14. stav 1. Zakona o sudijama, zbog pokrenutog krivičnog postupka, rešenjem Vrhovnog suda Srbije Su. broj 473/07 od 30. oktobra 2007. godine „udaljena sa dužnosti do okončanja krivičnog postupka“. Kako istražni postupak traje od februara 2007. godine i kako do podnošenja ustavne žalbe „nije ništa učinjeno“, podnositeljka smatra da joj je povređeno pravo na pravično suđenje i pravo na suđenje u razumnom roku, ali i pravo na rad i „pravo na predstojeći reizbor sudija“, budući da se podnositeljka nalazi „pod suspenzijom“. Podnositeljka ustavne žalbe se sa više podnesaka naslovljenih kao urgencija obraćala Ustavnom sudu, kojima je ponovila prethodne navode, uz zahtev da Ustavni sud utvrdi „postojanje nezakonitog odlaganja“ i nepravilnosti u postupanju sudova.

2. Ustavni sud se dopisima od 23. januara 2009. godine, 29. januara 2009. godine, 28. maja 2009. godine, 17. jula 2009. godine i 2. februara 2011. godine, s pozivom na odredbe člana 31. stav 1, člana 101. stav 1. tačka 2) i stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) i člana 72. stav 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), obraćao Okružnom sudu u Čačku, odnosno Višem sudu u Čačku, sa zahtevom da dostave odgovor na navode ustavne žalbe, detaljni izveštaj o tome šta je sve do sada i u kojim rokovima urađeno u istražnom predmetu Ki. 22/07 i spise navdenog predmeta tog suda.

Dopisom od 20. marta 2009. godine predsednik Okružnog suda u Čačku je obavestio Ustavni sud da je istražni postupak protiv podnositeljke ustavne žalbe pokrenut u februaru 2007. godine i da se predmet još uvek nalazi u fazi istrage, te da je duže trajanje istražnog postupka uzrokovano objektivnim okolnostima, posebno složenošću predmeta, ali i činjenicom da je Okružno javno tužilaštvo u Užicu dva puta podnosilo zahteve za proširenje istrage. U dopisu je ukazano da su se određene procesne radnje mogle brže sprovoditi, ali da sud radi sa „znatnim manjkom sudija u odnosu na priliv predmeta“. Predsednik Okružnog suda u Čačku je obavestio Ustavni sud da nisu u mogućnosti da dostave spise predmeta, jer su spisi 12. marta 2009. godine dostvaljeni Okružnom javnom tužilaštvu u Užicu.

Dopisom Su. VIII-19/2011 od 7. februara 2011. godine v.f. predsednika Višeg suda u Čačku je obavestio Ustavni sud da je rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kr. 78/10 od 1. oktobra 2010. godine određen Viši sud u Kraljevu da postupa u krivičnom predmetu protiv podnositeljke ustavne žalbe.

Ustavni sud se dopisom od 14. februara 2011. godine, s pozivom na odredbu člana 72. stav 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda, obratio Višem sudu u Kraljevu, sa zahtevom da dostave odgovor na ustavnu žalbu i kompletne spise predmeta 2K. 234/10, uključujući i istražne spise.

Dopisom Su. VIII-7/11 od 22. februara 2011. godine v.f. predsednika Višeg suda u Kraljevu je obavestio Ustavni sud da su spisi traženog krivičnog predmeta primljeni u Višem sudu u Kraljevu 11. oktobra 2010. godine, da istražni postupak još uvek traje i da taj sud ne može biti odgovoran za postupanje u ovom predmetu za vreme dok je predmet bio u nadležnosti Okružnog, odnosno Višeg suda u Čačku. Istim dopisom dostavljeni su i spisi predmeta tog suda Ki. 11/11, dok je dopisom od 21. marta 2011. godine Viši sud u Kraljevu dostavio spise predmeta tog suda 2K. 234/10, a koji su se u Okružnom sudu u Čačku vodili pod oznakom Ki. 22/07.

3. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Odredbom člana 82. stava 2. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu povređeno pravo na suđenje na razumnom roku.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

4. U sprovedenom postupku, Ustavni sud je na osnovu odgovora na ustavnu žalbu i uvida izvršenog u spise predmeta Višeg suda u Čačku 2K. 234/10 (koji se u Okružnom sudu u Čačaku vodio pod oznakom Ki. 22/07) i predmeta Višeg suda u Kraljevu Ki. 11/11, utvrdio sledeće:

- Okružno javno tužilaštvo u Užicu (u daljem tekstu: OJT Užice) je 13. marta 2007. godine dostavilo istražnom sudiji Okružnog suda u Čačku (u daljem tekstu: istražni sudija) zahtev za sprovođenje istrage KT. 35/07 protiv šest lica, pored ostalog i Dragoslave Zatežić, ovde podnositeljke ustavne žalbe, zbog osnovane sumnje da je kao sudija Opštinskog suda u Čačku počinila više (pet) krivičnih dela kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. Krivičnog zakonika;

- istražni sudija je 15. marta 2007. godine podneo predlog predsedniku tog suda da od Vrhovnog suda Srbije traži da odredi drugi stvarno i mesno nadležan sud koji će da postupa po zahtevu za sprovođenje istrage, povodom kog predloga je Vrhovni sud Srbije 23. aprila 2007. godine doneo rešenje Kr. 194/07 kojim je navedeni predlog odbio;

- istražni sudija je 13. septembra 2007. godine doneo rešenje o sporovođenju istrage Ki. 22/07 protiv okrivljene Dragoslave Zatežić, zbog osnovane sumnje da je izvršila produženo krivično delo kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. Krivičnog zakonika. Istim rešenjem određeno je sprovođenje istrage protiv još pet lica;

- odlučujući o žalbama okrivljenih, Okružni sud u Čačku je 25. decembra 2007. godine doneo rešenje Kv. 405/07 kojim je odbio kao neosnovane izjavljene žalbe okrivljenih i potvrdio rešenje o sporovođenju istrage Ki. 22/07 od 13. septembra 2007. godine;

- rešenjem Vrhovnog suda Srbije Su. broj 473/07 od 30. oktobra 2007. godine podnositeljka ustavne žalbe je udaljena sa sudijske dužnosti do okončanja krivičnog postupka koji se protiv nje vodi pred Okružnim sudom u Čačku;

- istražni sudija je u periodu od 23. januara 2008. godine do 1. aprila 2008. godine saslušao 15 svedoka, a 27. maja 2008. godine je doneo naredbu kojom je odredio da se izvrši veštačenje na okolnost površine i tržišne vrednosti svake od predmetnih nepokretnosti koje su navedene u zahtevu OJT Užice Kt. 35/07 od 20. februara 2007. godine;

- istražni sudija je, postupajući po zahtevu za proširenje istrage OJT Užice od 29. maja 2008. godine, doneo 29. septembra 2008. godine rešenje o proširenju istrage Ki. 22/07 protiv okrivljene Dragoslave Zatežić, zbog osnovane sumnje da je zajedno sa radnjama navedenim u rešenju istražnog sudije Okružnog suda u Čačku Ki. 22/07 od 13. septembra 2007. godine izvršila jedno produženo krivično delo kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. Krivičnog zakonika;

- odlučujući o žalbi okrivljene Dragoslave Zatežić, Okružni sud u Čačku je 24. oktobra 2008. godine doneo rešenje Kv. 404/08 kojim je preinačio rešenje istražnog sudije o proširenju istrage Ki. 22/07 od 29. septembra 2008. godine, tako što je rešio da nema mesta proširenju istrage protiv okrivljene Dragoslave Zatežić, a po zahtevu za proširenje istrage OJT Užice Kt. 35/07 od 26. maja 2008. godine;

- istražni sudija je, postupajući po zahtevu OJT Užice od 30. oktobra 2008. godine za proširenje istrage protiv Dragoslave Zatežić i okrivljenog Z.L, doneo 2. februara 2009. godine rešenje o proširenju istrage Ki. 22/07 protiv okrivljene Dragoslave Zatežić, zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično delo kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. Krivičnog zakonika;

- odlučujući o žalbi okrivljene Dragoslave Zatežić i okrivljenog Z.L. , Okružni sud u Čačku je 2. marta 2009. godine doneo rešenje Kv. 64/09 kojim je uvažio žalbe okrivljenih i preinačio rešenje istražnog sudije o proširenju istrage Ki. 22/07 od 2. februara 2009. godine, tako što je rešio da nema mesta proširenju istrage protiv okrivljene Dragoslave Zatežić i okrivljenog Z. L., a po zahtevu za proširenje istrage OJT Užice Kt. 35/07 od 28. oktobra 2008. godine;

- postupajući po zahtevu OJT Užice Kt. 35/07 od 28. januara 2009. godine, istražni sudija je 12. marta 2009. godine dostavio OJT Užice spise predmeta Okružnog suda u Čačku Ki. 22/07 radi podizanja zahteva za zaštitu zakonitosti protiv rešenja Okružnog suda u Čačku Kv. 404/08 od 24. okobra 2008. godine; predmet je vraćen Okružnom sudu u Čačku 29. juna 2009. godine;

- OJT Užice je 26. avgusta 2009. godine podiglo optužnicu Kt. 35/07, koja je primljena u Okružnom sudu u Čačku 7. septembra 2009. godine, protiv Dragoslave Zatežić i ostalih pet okrivljenih, stavljajući joj na teret produženo krivično delo kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. Krivičnog zakonika;

- odlučujući o prigovoru okrivljene Dragoslave Zatežić i njenog branioca izjavljenom protiv optužnice OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine, Viši sud u Čačku je 28. januara 2010. godine doneo rešenje Kb. 439/09 i Kv. 443/09 kojim je vraćena optužnica OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine i naloženo Višem javnom tužilaštvu u Užicu (u daljem tekstu: VJT Užice) da u roku od tri dana stavi zahtev za dopunu istrage protiv okrivljene Dragoslave Zatežić, kao i da otkloni druge nedostatke u optužnici;

- odlučujući o prigovoru okrivljene Lj. M. i njenog branioca izjavljenom protiv optužnice OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine, Viši sud u Čačku je 28. januara 2010. godine doneo rešenje Kb. 437/09 i Kv. 444/09, kojim je vraćena optužnica OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine i naloženo VJT Užice da u roku od tri dana stavi zahtev za dopunu istrage protiv okrivljene Lj.M.;

- odlučujući o prigovoru okrivljenog M. J. i njegovog branioca izjavljenom protiv optužnice OJT Užice K. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine, Viši sud u Čačku je 28. januara 2010. godine doneo rešenje Kb. 438/09 i Kv. 445/09 kojim je usvojen prigovor i rešeno da nama mesta optužbi protiv okrivljenog M. J., a po optužnica OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine;

- odlučujući o prigovoru okrivljenog Z.L. i njegovog branioca izjavljenom protiv optužnice OJT Užice K. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine, Viši sud u Čačku je 28. januara 2010. godine doneo rešenje Kv. 440/09 kojim je prigovor odbijen kao neosnovan;

- odlučujući o prigovoru branioca okrivljenog V.B. izjavljenom protiv optužnice OJT Užice K. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine, Viši sud u Čačku je 28. januara 2010. godine doneo rešenje Kv. 441/09 kojim je vraćena optužnica OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine i naloženo VJT Užice da u roku od tri dana otkloni nedostatke iz optužnice;

- odlučujući o prigovoru branioca okrivljenog M.O. izjavljenom protiv optužnice OJT Užice K. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine, Viši sud u Čačku je 28. januara 2010. godine doneo rešenje Kv. 442/09 kojim je usvojen prigovor i rešeno da nama mesta optužbi protiv okrivljenog M.O. a po optužnici OJT Užice Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine;

- VJT Užice je 18. februara 2010. godine izjavilo Apelacionom sudu u Kragujevcu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Čačku Kv. 442/09 od 28. januara 2010. godine i rešenja Kb. 438/09 i Kv. 445/09 od 28. januara 2010. godine;

- odlučujući o predlogu VJT Užice o produženju roka za stavljanje zahteva za dopunu istrage i uređenje optužnice, Viši sud u Čačku je 23. februara 2010. godine doneo rešenje Kv. 51/10 kojim je usvojen predlog i produžen rok za 15 dana, odnosno najduže do 11. marta 2010. godine;

- VJT Užice je 8. marta 2010. godine dostavilo Višem sudu u Čačku uređenu optužnicu u delu u kojem je to naloženo rešenjima tog suda; istog dana, VJT Užice je stavilo zahtev za dopunu istrage Kt. 35/07;

- Vrhovni kasacioni sud je 28. aprila 2010. godine doneo presudu Kzz. 62/10 kojom je odbijen kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. 579/09 od 6. novembra 2009. godine podignut protiv pravnosnažnog rešenja Okružnog suda u Čačku Kv. 64/09 od 2. marta 2009. godine;

- Apelacioni sud u Kragujevcu je 7. juna 2010. godine doneo rešenje Kž. 2-372/10 i Kž. 2-74/10 kojim je uvažena žalba VJT Užice i ukinuto rešenje Višeg suda u Čačku Kv. 442/09 od 28. januara 2010. godine i rešenje Kb. 438/09 i Kv. 445/09 od 28. januara 2010. godine i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje;

- Viši sud u Čačku je 27. jula 2010. godine doneo rešenje Kv. 217, 218 i 219/10 kojim su odbijeni kao neosnovani prigovori okrivljenih M.J. i M.O. i njihovih branioca izjavljeni protiv optužnice OJT u Užicu Kt. 35/07 od 26. avgusta 2009. godine;

- Viši sud u Čačku je, odlučujući o žalbi branioca okrivljenog M.J. izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Čačku Kv. 217, 218 i 219/10 od 27. jula 2010. godine, 5. avgusta 2010. godine doneo rešenje Kv. 217, 218 i 219/10 kojim je odbacio žalbu kao nedozvoljenu;

- odlučujući od žalbi branioca okrivljenog M.J. izjavljenoj protiv rešenja Kv. 217, 218 i 219/10 od 5. avgusta 2010. godine, Apelacioni sud u Kragujevcu je 8. septembra 2010. godine doneo rešenje Kž. 2-1132/10 kojim je odbio žalbu kao neosnovanu;

- odlučujući o predlogu v.f. predsednika Višeg suda u Čačku za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda, Apelacioni sud u Kragujevcu je 1. oktobra 2010. godine doneo rešenje Kr. 78/10 kojim je odredio Viši sud u Kraljevu kao mesno i stvarno nadležan da postupa u krivičnom predmetu protiv Dragoslave Zatežić i drugih okrivljenih;

- Viši sud u Čačku je 11. oktobra 2010. godine dostavio Višem sudu u Kraljevu spise krivičnog predmeta, koji su nakon zavođenja u upisnik dobili oznaku 2K. 234/10, a kompletni dokazni materijal je dostavljen 15. oktobra 2010. godine;

- Viši sud u Kraljevu je 27. oktobra 2010. godine dostavio VJT Užice na uvid spise predmeta tog suda K. 234/10, radi davanja mišljenja o osnovanosti inicijative okrivljene Lj.M. za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti koja je podneta Republičkom javnom tužilaštvu, a koji spisi su vraćeni Višem sudu u Kraljevu 12. januara 2011. godine;

- pripremajući se za glavni pretres, predsednik veća je utvrdio da se u spisima predmeta nalazi zahtev za dopunu istrage VJT Užice Kt. 35/07 od 8. marta 2010. godine, pa je predmet vraćen krivičnoj pisarnici gde je zavođenjem u odgovarajući upisnik dobio oznaku Ki. 11/11 i određen je postupajući istražni sudija koji je za 28. februar 2011. godine zakazao saslušanje svedoka;

- Viši sud u Kraljevu je 2. februara 2011. godine dao obaveštenje da se neće održati glavni pretres zakazan za 14. februar 2011. godine, a da će sledeći biti zakazan pismenim putem;

- okrivljena Dragoslava Zatežić je 8. februara 2011. godine Višem sudu u Kraljevu dostavila podnesak kojim je obavestila sud da smatra da je razuman rok za postupanje u ovom predmetu „davno istekao“, sa molbom da sud nastavi postupak, budući da je „poslednja radnja u ovoj pravnoj stvari preduzeta 28. januara 2010. godine“. Podnesak sa istim zahtevom je 16. februara 2011. godine izjavio branilac okrivljene Dragoslave Zatežić.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Odredbom člana 60. stav 1. Ustava se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom.

Zakonikom o krivičnom postupku, („Službeni list SRJ", br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS", br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08 i 20/09) bilo je propisano: da okrivljeni ima pravo da u najkraćem roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja i da je sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku (član 16. st. 1. i 2.).

Odredbom člana 360. Krivičnog zakonika ("Službeni glasnik RS", br. 85/05, 88/05 i 107/05) bilo je propisano da će se sudija ili sudija porotnik, javni tužilac ili njegov zamenik koji u sudskom postupku u nameri da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonit akt ili na drugi način prekrši zakon, kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.

Zakonom o sudijama ("Službeni glasnik RS", br. 63/01, 42/02, 60/02, 17/03, 25/03, 27/03, 29/04, 35/04, 44/04, 61/05, 101/05 i 46/06) je bilo propisano: da sudija može biti udaljen sa dužnosti kad je pokrenut postupak za njegovo razrešenje ili krivični postupak za delo zbog koga može biti razrešen (član 12. stav 2.); da se sudija udaljava sa dužnosti do ukidanja pritvora, okončanja postupka za razrešenje ili okončanja krivičnog postupka (član 14. stav 1.).

5. Razmatrajući razloge i navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je konstatovao da se razumna dužina trajanja krivičnog postupka ne ocenjuje jedino prema dužini trajanja samog postupka, već da zavisi i od drugih činilaca, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u postupku, postupanja nadležnih organa koji vode postupak, ponašanja podnosioca ustavne žalbe tokom postupka i značaja predmeta odlučivanja za podnosioca ustavne žalbe, te da se ovi činioci moraju procenjivati u svakom konkretnom slučaju.

Kada je reč o dužini trajanja sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je istražni po­stu­pak započeo donošenjem rešenja o sprovođenju istrage Okružnog suda u Čačku Ki. 22/07 od 13. septembra 2007. godine protiv šest lica, od kojih je jedna i podnositeljka ustavne žalbe, te da istraga zbog naložene dopune suštinski nije okončana do dana odlučivanja Ustavnog suda.

Ispitujući navedene kriterijume za utvrđivanje povrede prava na suđenje u ra­zum­nom ro­ku u konkretnom slučaju, Ustavni sud je imao u vidu da je u ovom istražnom postupku koji traje i nakon više od tri i po godine, istraga vođena protiv šest okrivljenih, i to zbog više krivičnih dela, te da ovo ukazuje na određenu složenost činjeničnih i pravnih pitanja.

Ustavni sud je dalje konstatovao da je nadležni sud u ovom periodu saslušao 15 svedoka, te da je odredio jedno veštačenje, koje, kako proizlazi iz spisa predmeta, nije sprovedeno. Ustavni sud je dalje konstatovao da je istražni sudija Okužnog suda u Čačku dva puta donosio rešenja o proširenju istrage protiv podnositeljke ustavne žalbe, koja rešenja su po žalbi preinačena tako što je rešeno da nema mesta proširenju istrage. Ustavni sud je utvrdio i da je istražni sudija dva puta podnosio zahtev za određivanje drugog stvarno nadležnog suda koji će postupati u navedenom krivičnom predmetu, te da je rešenjem Kr. 78/10 Apelacionog suda u Kragujevcu od 1. oktobra 2010. godine nadležnost delegirana Višem sudu u Kraljevu.

Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka ustavne žalbe svojim postupanjem ni na koji način nije doprinela dužem trajanju istražnog postupka.

Ispitujući kriterijum značaja predmeta odlučivanja za podnositeljku ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je brzo rešavanje predmeta od egzistencijalnog značaja za podnositeljku. Ovo iz razloga što je do pokretanja krivičnog postupka podnositeljka ustavne žalbe obavljala funkciju sudije Opštinskog suda u Čačku, te da je rešenjem Vrhovnog suda Srbije Su. broj 473/07 od 30. oktobra 2007. godine udaljena sa dužnosti do okončanja krivičnog postupka, pri čemu je vođenje ovog krivičnog postupka direktno uticalo na status podnositeljke prilikom opšteg izbora sudija na stalnu dužnost sprovedenog u decembru 2009. godine.

Iako se u konkretnom krivičnom predmetu odlučuje o optužbama protiv šest lica zbog više krivičnih dela i ima relativno složenih činjeničnih i pravnih pitanja o kojima nadležni sud treba da se izjasni, Ustavni sud je ocenio da se postupanje Okružnog, odnosno Višeg suda u Čačku ne može smatrati efikasnim i delotvornim. Takođe, Ustavni sud je ocenio da je dužem trajanju istražnog postupka doprinelo i postupanje Okružnog javnog tužilaštva u Užicu, te što je nakon tri godine nadležnost za postupanje u ovom krivičnom predmetu delegirana sa Višeg suda u Čačku na Viši sud u Kraljevu.

S tim u vezi, Ustavni sud posebno ukazuje da je dužnost sudova, ali i drugih državnih organa koji učestvuju u postupku, da postupak vode i sprovedu bez odlugovlačenja i da onemoguće svaku zloupotrebu prava lica koja učestvuju u postupku, te da pravnovremeno i efikasno reaguju i da blagovremeno preduzmu sve zakonske mere u cilju razjašnjenja činjeničnog stanja i donošenja odluke.

Na osnovu izloženog, a u skladu sa praksom i kriterijuma ovog suda, kao i međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je ocenio da je podnositeljki ustavne žalbe tokom krivičnog postupka koji se vodio pred Okružnim, odnosno Višim sudom u Čačku u predmetu Ki. 22/07, a koji se sada vodi pred Višim sudom u Kraljevu u predmetu Ki. 11/11 i 2K. 234/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu usvojio i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.

Imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe nije podnela zahtev za naknadu nematerijalne štete u smislu odredaba Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je našao da je donošenje odluke kojom je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, samo po sebi dovoljno da se postigne adekvatno i pravično zadovoljenje podnositeljke ustavne žalbe, te je u tački 2. izreke naložio Višem sudu u Kraljevu da preduzme sve neophodne mere kako bi se krivični postupak protiv podnositeljke okončao u najkraćem roku.

6. Ispitujući osnovanost navoda ustavne žalbe koji se odnose na povredu prava na rad, Ustavni sud je ocenio da su ovi navodi neosnovani. Naime, Ustavni sud je konstatovao da Ustav odredbom člana 60. stav 1. garantuje da će se pravo na rad ostvariti u skladu sa zakonom, te da je citiranim odredbama Zakona o sudijama propisano da sudija može biti udaljen sa dužnosti do okončanja krivičnog postupka za delo zbog koga može biti razrešen. Ustavni sud nalazi da je ovakva mera ograničenja prava na rad koja je izričito propisana zakonom, predviđena prvenstveno sa ciljem da se zaštiti javni interes koji postoji zbog specifičosti poslova koje obavljaju nosioci sudijske funkcije.

Kako je u konkretnom slučaju podnositeljka ustavne žalbe rešenjem Vrhovnog suda Srbije udaljena sa dužnosti jer je protiv nje pokrenut krivični postupak za krivično delo kršenje zakona od strane sudije, Ustavni sud nalazi da ovakvo odlučivanje Vrhovnog suda Srbije predstavlja primenu zakonske odredbe na koju izričito upućuje Ustav. Ustavni sud dalje smatra da u konkretnom slučaju izrečena mera udaljena sa sudijske dužnosti služi cilju zaštite javnog interesa, zarad koje je i predviđena, te da imajući u vidu krivično delo za koje je podnositeljka okrivljena, po oceni Ustavnog suda, predstavlja meru koja je proporcionalna cilju kojem služi.

Saglasno izloženom, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba u ovom delu neosnovana, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u istom delu odbio i odlučio kao u drugom delu tačke 1. izreke.

7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević