Protiv tužioca je u toku 1991. godine vođen disciplinski postupak zbog teže povrede radne dužnosti, koji je okončan odlukom da tužiocu prestaje rad kod tuženog i da zbog toga tuženi odbija da sa tužiocem zaključi ugovor o korišćenju stana pozivajući se na odredbu člana 6. stav 2. ovog Pravilnika o stambenim odnosima iz juna meseca 1990. godine.
Navedena činjenica je bez uticaja na odluku u ovoj parnici u kojoj se ima raspravljati pitanje, da li je tužilac stekao stanarsko pravo na stanu koji je predmet spora.
Iz navedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je to pravo stečeno na zakonit način, tj. na osnovu odluke tužioca donete na osnovu i u skladu sa Pravilnikom o stanovanju tuženog, zatim ugovora o izgradnji stana i zakonitog useljenja na osnovu zapisnika