Štampa Verzija za štampu

Da bi izostajanje sa posla bilo neopravdano, nije dovoljno postojanje formalnog RAZLOGA, već stvarnih RAZLOGA koji predstavljaju obligatni osnov prestanka radnog odnosa

Sud: Vrhovni sud Srbije*   Datum: 22.02.2003 Broj: Rev.2.368/02
Abstrakt:

U postupku je utvrđeno da je tužilac kao zamenik direktora Sektora za marketing, radi polaganja doktorske disertacije, rešenjem tuženog od 17.04.2000. godine, dobio odobrenje za korišćenje plaćenog odsustva u trajanju od 60 radnih dana, računajući od 17.04.do 17.06.2000. godine, sa obavezom da se javi na posao po isteku roka.
Dalje je utvrđeno da je u međuvremenu donet novi pojedinačni kolektivni ugovor sa primenom od 1.01.2000. godine, koji je propisao povoljnije uslove u pogledu vremena korišćenja plaćenog odsustva za polaganje doktorske disertacije i to u trajanju do jedne godine.
Na tu činjenicu tužilac je pre isteka prvobitnog roka o plaćenom odsustvu, dobio saglasnost svojih neposrednih rukovodilaca o produženju plaćenog odsustva u skladu sa novim pojedinačnim kolektivnim ugovorom, i stručni kolegijum tuženog je odlučio da se tužiocu omogući plaćeno odsustvo u trajanju do jedne godine za pripremanje doktorske teze, kao i odluku o troškovima priprema disertacije, pa je po tom osnovu i direktor tuženog dao nalog kadrovskoj službi da omogući tužiocu korišćenje ovog prava.
Međutim, direktor tuženog je doneo osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužiocu zbog izostanka sa posla pet radnih dana uzastopno, zaključno sa 18. julom 2000. godine, jer se nije javljao na posao po prvobitnom rešenju o odobrenom plaćenom odsustvu koje je određeno do 17.06.2000. godine.
Na osnovu takvog činjeničnog utvrđenja nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je osporeno rešenje nezakonito i usvojili tužbeni zahtev tužioca, te poništili rešenje i obavezali tuženog da tužioca vrati na posao.
Naime, za neopravdano izostajanje sa posla nije dovoljno postojanje formalnog RAZLOGA, u konkretnom slučaju, pismenog rešenja o produženju plaćenog odsustva, već postojanje stvarnih RAZLOGA koji predstavljaju obligatni osnov prestanka radnog odnosa iz čl. 108. st. 1. Zakona o radnim odnosima.
Prema činjeničnom utvrđenju tužilac nije neopravdano izostao s posla, već su postojali stvarni RAZLOZI, koji su zasnovani na saglasnosti neposrednih rukovodilaca i odluci stručnog kolegijuma da se tužiocu omogući plaćeno odsustvo pod uslovima iz novog Pojedinačnog kolektivnog ugovora sa važnošću od 1.01.2000. godine u trajanju do jedne godine, s obzirom da je to za tužioca povoljnije.
U pogledu rečenog, isticanje u reviziji o nepostojanju formalnog rešenja nadležnog organa za produženje plaćenog odsustva tužiocu nije od značaja, jer tužilac nije svojevoljno i bez opravdanih RAZLOGA izostao sa posla, niti narušio utvrđeni režim rada tuženog preduzeća.