Štampa Verzija za štampu

Pravo na jednostrani raskid ugovora zbog ne ispunjenja prestaje nakon što zastari neizmerno potraživanje iz ugovora, pa se ne može zahtevati ni restitucija datog po ugovoru.

Sud: Vrhovni sud Federacije BiH   Datum: 29.05.2001 Broj: , Pž.179/00
Abstrakt:

Ovaj sud prihvata implicite izražen stav u obrazloženju prvostepene presude da se gubi pravo na raskid ugovora zbog ne ispunjenja (čl. 124. i 126. Zakona o obligacionim odnosima), ukoliko se ugovor ne raskida po samom zakonu (član 125. ZOO),ako izjava o raskidu nije data pre nastupa zastarelosti prava da se zahteva ispunjenje ugovora.Drugačiji stav bi omogućio izigravanje prinudnih normi o zastari potraživanja. Raskid ugovora jednostranom izjavom, ako se ne radi o fiksnom roku za ispunjenje obaveze, može da usledi samo nakon što poverilac pozove dužnika da ispuni svoju obavezu, ostavljajući mu zato, u pravilu primeren naknadni rok za ispunjenje obaveze (čl. 126. 127. i 128. ZOO-a). Kada zastari pravo da zahteva ispunjenje prinudnim putem, što znači da ne može ni da prisiljava dužnika na ispunjenje pretnjom da će jednostrano raskinuti ugovor. Kako je dato po ugovoru, nakon što prestane mogućnost njegovog raskida zbog neispunjenja,primljeno po valjanom pravnom osnovu (ugovor koji nije prestao ex tunc), ne može se tražiti vraćanje datog, ne samo pozivom na odredbe člana 132. stav 2. ZOO, već ni po osnovu iz člana 210. ZOO.