Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rješenjem Disciplinske komisije tuženog broj 507/98 od 30.10.1998. godine, tužilja, raspoređena na radno mjesto „radnika u proizvodnji“, proglašena je odgovornom za težu povredu radne obaveze nezakonitog raspolaganja sredstvima preduzeća (tj. tuženog) iz člana 59. tačka 2. Pravilnika tuženog o radnim odnosima od 19.5.1997. godine pošto su članovi komisije tuženog za pregled garderobnih ormara prilikom pregleda održanog u vremenu od 23 časa 13.10.1998. godine do 1 čas 14.10.1998. godine u njenom garderobnom ormaru pronašli 9 boca „viljamovke 0, 7“, pa joj je radi toga izrečena disciplinska kazna prestanka radnog odnosa. s tim da joj radni odnos prestaje danom konačnosti rješenja. Rješenjem Upravnog odbora tuženog broj 624/98 od 11.12.1998. godine prigovor tuži: ne je odbijen kao neosnovan i potvrđeno prvostepeno rješenje disciplinske komisije. uz konstataciju da je drugostepeno rješenje konačno dana 11.12.1998. godine.Nezakonito raspolaganje sredstvima preduzeća bilo je propisano kao teža povreda radnih obaveza i članom 37. tačka 2. tada važećeg Zakona o radnim odnosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 25/93, 14/94, 15/96. 21/96, 3/97 i 10/98, u daljem tekstu ZRO).Pošto „nijedan od svjedoka“ (radnika obezbjeđenja) „nije neposredno opazio da je tužilja iznijela alkohol i ostavila u svoj ormar“. a to „nije dokazano ni u disciplinskom postupku“, prvostepeni sud „je zauzeo stanovište da odluka disciplinske komisije kao i upravnog odbora nije donesena u skladu sa zakonom te u skladu sa pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem“. imajući pri tome u vidu i „stanje u kome se nalaze ormari. antidatiranje rješenja o formiranju komisije te način kontrole ormara“. Kako su pronađene boce vraćene tuženom, po shvatanju prvostepenog suda „za firmu nisu nastale posledice. jer je alkohol ostao u firmi“ (ovo s obzirom na odredbu člana 38. stav 1. ZRO prema kojoj se novčana kazna izriče za težu povredu radnih obaveza čijim izvršenjem nisu nastupile teže posljedice).Prihvatajući utvrđeno činjenično stanje, drugostepeni sud je našao „da se garderobni ormar tužilje mogao relativno lako otvoriti i bez korištenja ključa, kako su to nedvosmisleno tvrdili svi svjedoci koje je prvostepeni sud saslušao“, a to su radnici tuženog. Kako su članovi komisije „otvorili .... garderobni ormar tužilje bez upotrebe ključa .... ovlašćeno, ali je to neko drugi mogao učiniti neovlašćeno“ pa i „tužilja za zato je i postojala osnovana sumnja, što ipak nije dovoljno za njenu odgovornost za težu povredu radne obaveze koja bi imala za posledicu prestanak radnog odnosa, bez pouzdanog utvrđenja da je upravo ona neovlašćeno i u svrhu prisvajanja ostavila u svoj garderobni ormar 9 boca rakije“. Po shvatanju drugostepenog suda „sve kada bi se i prihvatilo“ da je tužilja „to i učinila, a što je inače neprihvatljivo, ni u tom slučaju ne bi bilo mjesta izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u smislu čl. 37. tačka 2. Zakona o radnim odnosima, već samo izricanje novčane kazne (čl. 38. stav 1. istoga Zakona), pošto nisu nastupile teže posljedice, kako je to s razlogom konstatovao i prvostepeni sud“.Stavovi nižestepenih sudova za sada se, međutim, po ocjeni ovog suda, ne mogu prihvatiti kao pravilni.Prilikom utvrđivanja teže posljedice, nižestepeni sudovi su imali u vidu samo materijalnu vrijdnost boca „Viljamovke“ i okolnost da boce nisu iznesene iz kruga preduzeća. Potpuna i sveobuhvatna ocjena teže posljedice koju sudovi treba da daju u daljem toku postupka, mora da sadrži analizu ovakve pojave kao štetne i opasne i sa stanovišta tuženog. Njegova djelatnost je proizvodnja i promet alkoholnih i bezalkoholnih pića, što uslovljava potrebu zaštite takve imovine bez obzira/na njenu vrijednost. U protivnom, djelatnost tuženog bi mogla biti dovedena u pitanje, zbog rizika čestog i masovnog potkradanja, što bi izazvalo ozbiljne posljedice. Ako bi svaki pojedinac protivpravno prisvajao stvari preduzeća male vrijednosti, otuđena imovina mogla bi da bude velika i da ugrozi djelatnost tog preduzeća. Prilikom ocjene postojanja teže posljedice važno je utvrditi da li je tužilja prilikom činjenja teže povrede radnih obaveza postupala namjerno, ili sa blažim stepenom krivice i kojim. Ova okolnost takođe može biti od značaja za utvrđivanje postojanja teže posljedice.