Tužilac protivtuženi tužbom zahteva naplatu ugovorne kazne, a zahtev temelji na činjenici da su parnične stranke nakon zaključenja navedenog ugovora o građenju i to dana 10. 11.1998 godine, zaključile sporazum o ugovornoj kazni.
Sud je uvidom u zapisnik od 10. 11.1998 godine utvrdio da su parnične stranke predviđele rokove za izgradnju upet bungalova i objekta "A", te da se tuženi - protivtužilac u svojstvu izvođača radova obavezao da radove izvede u roku od 40 dana, a u protivnom kako stoji u tački 6 Zapisnika, da će za svaki dan zakašnjenja platiti naknadu štete u iznosu od 280 dinara po bungalovu, za pet bungalova u iznosu od 210. dinara, po svakoj od 6 soba za objekat "A" odnosno ukupan iznos od 2.600,00 dinara dnevno. Zapisnik je overen potpisima zakonskih zastupnika parničnih stranaka i potpisom zakonskog zastupnika podizvođača firme "Ge" DOO iz Kragujevca kojeg je angažovao tuženi - protivtužilac. Ova činjenica potvrđena je i iz iskaza zakonskih zastupnika parničnih stranaka, datih u postupku saslušavanja na ročištu od 16.4.2003 godine. To što je zapisnik sačinjen u rukopisu koji je nečitak, ne umanjuje njegovu pravnu valjanost niti u pogledu sadržine, niti u pogledu potrebne forme koja je propisana za ugovor o građenju. Viši trgovinski sud u Beogradu nije prihvatio navode žalbe tuženog - protivtužioca da zapisnik ne predstavlja Sporazum o ugovornoj kazni, pošto je dat na kockastom papiru i u nečitkom rukopisu, te da predstavlja preventivu za neko dalje zaključivanje sporazuma. Nasuprot po nalaženju svog suda iako dat na takvoj hartiji i rukopisu stranke su slobodno izjavile svoju volju i precizirale elemente sporazuma.
Kod takvog stanja stvari, ovaj sud kao drugostepeni, prihvata stav prvostepenog suda da je sporazum o ugovornoj kazni zaključen u propisanoj formi tj. onoj kojoj je propisana za ugovor o građenju iz kojeg je nastala obaveza na čije se obezbeđenje ugovorna kazna odnosi, kao i da je ugovorna kazna sporazumom određena u nominalnom novčanom iznosu i to za slučaj zakašnjenja u ispunjenju obaveze. Ispunjeni su svi elementni propisani odredbom čl. 270 u vezi čl. 271 i 272 ZOO-a.
Sporazum parničnih stranaka o ugovornoj kazni prema odredbi čl. 270 ZOO-a, je sredstvo za obezbeđenje ispunjenja obaveze, istovremeno jedan od najpogodnijih instrumenata kojim se uređuju odnosi između privredno pravnih subjekata povodom šteta koja nastaju kršenjem međusobnih ugovornih obaveza. Poverilac u čiju je korist sporazumom predviđena ugovorna kazna, umesto da traži i utvrđuje naknadu štete po opštim pravilima ugovorne odgovornosti uz obavezu da dokaže da je štetu pretrpeo i kolika je ona, može se opredeliti i za naplatu ugovorne kazne uz jedinu obavezu da dokaže postojanje povrede obaveze od strane dužnika. U toku dokaznog postupka, provedeno je veštačenje preko veštaka građevinske struke i veštaka finansijske struke. Kod nalaza sudskog veštaka građevinske struke, u nalazu od 17.04.2001 god. i izjašnjenju od 11.2.2002 godine, i 7. 11.2002 godine, navedeno je da izgradnja Centra na Kosmaju počela .03.i .04.1997 godine, pre nego što su parnične stranke zaključile ugovor o građenju, da je tuženi-protivtužilac dana 19.03.1998 godine, učinio ponudu tužiocu-protivtuženom pod brojem 19 kojim je bilo predviđeno izvođenje građevinskih radova na dovršenja bungalova i objekta, "A" izgradnja objekta ., B" i izgradnja infrastrukture za sva tri objekta po ceni od 642.534, 67 DEM, a da je tek 10.6.1998 god. zaključen ugovor o građenju prema ponudama tuženog - protivtužioca od 11.03.1997 godine, i 19.03.1998. godine, te da je ukupna ugovorena vrednost radova 3.654.124,00 dinara. Parnične stranke su produžavale rokove, što su konstatovale zapisnicima sa sastanaka, ali je krajnji rok za završetak objekta, koji su predmet spora i to prvih pet bungalova prema zapisniku od 26.02.1999 godine, određena za 15. 4.1999 godine, za objekat "A" prema zapisniku od 23. 11.1999 godine, za 19. 12.1999 godine, a da je zapisnikom od 3.02.2000 godine, konstatovano da nisu ispoštovani navedeni rokovi. Dalje je konstatovano da su radovi izvedeni i nekvalitetno i da je uzrok nekvalitetno izvedenih radova propust i nemarnosti izvođača radova tj. tuženog-protivtužioca jer nije obezbedio stalno prisustvo rukovodioca gradilišta i odgovarajuću kvalifikacionu strukturu radnika što veštak temelji na građevinskom dnevniku u kojem nema upisa stalnog prisustva rukovodioca gradilišta i kvalifikacione strukture radnika, kao i povremenom prisustvu nadzornog organa. Veštak je dalje naveo da je u toku izvođenja radova bilo dopunskih -naknadnih i nepredviđenih radova na objektu "A" sa aneksom koji se odnosi na izgradnju dimnjaka, ojačavanja temelja, i druge radove na elektroinetalaciji, ali da parnične stranke nisu dostavile dokumentaciju u vezi sa tim radovima, izjašnjavajući se da oko tih radova nije ništa sporno.
Odredbom čl. 2 i 3. Ugovor određena je cena radova prema ponudi od 11.03.1997 godine u iznosu od 1.484.124,00 dinara i prema ponudi od 19.03.1998 god., u iznosu od 170.000,00 dinara, s tim da se konačna vrednost radova, ukoliko bude izmena i dopuna utvrdi primena jediničnih cena iz ponuda i stvarno izvedenih radova, a veći radovi koji nisu obuhvaćeni ponudama bili bu predmet ponuda i ugovora. U konkretnom slučaju ugovorena je cena radova u ukupnom iznosu od 3.654.124,00 dinara za ceo građevinski objekat. Tako ugovorena cena u smislu čl. 635 300-a cena koja je određena u jednom paušalnom iznosu za ceo građevinski objekat i ona se ne obračunava prema stvarno obavljenim radovima pa se ne menja zbog nastalih viškova ili manjkova radova. Viškovi ili manjkovi radova u odnosu na predračun nisu od značaja što znači da kod ovakvog načina određivanje cene građenja viškovi radova u odnosu na količine radova iz predračuna idu u korist naručioca, jer on nije dužan da ih posebno plati. Obrnuto manjkovi idu u korist izvođača, jer se zbog njih ukupno ugovorena cena ne umanjuje._to se tiče nepredviđenih i naknadnih radova oni u smislu čl. 633. i 634. ZOO-a samo mogu da budu predmet posebnog ugovora sa posebnom cenom. Napred citiranim ugovorom o građenju nije predviđeno vreme plaćanja ukupno ugovorene cene, već je odredbom čl. 4 Ugovora predviđeno da će se način odnosno vreme plaćanja cene definisati posebnim protokolom. Sudski veštak finansijske struke Subotić Stevka je u svom nalazu od 8.06.2001 godine, navela da je tužilac protivtuženi u periodu od 1998 godine, zaključno sa 2001 godinom na ime ugovorene cene radove isplatio tuženom - protivtužiocu 3.654.124,00 dinara. U odsustvu bilo kakvih dokaza o postojanju posebnog protokola kojim je regulisano vreme plaćanja cene radova, tužilac-protivtuženi je po oceni suda svoju ugovornu obavezu plaćanja cene ispunio blagovremeno i uredno i u celosti onako kako je ugovorom preuzeo. Protivtužbeni zahtev na 74.000,00 DEM Na osnovu računa br. 117/2000 od 1. 12.2000 godine, odnosi se na viškove radova, naknade i nepredviđene radove. Kod činjenice da je ugovorom o građenju ugovorena cena kao "ukupno ugovorena cena u iznosu od 3.654.124,00 dinara i da tužilac protivtuženi tu cenu u vreme podizanja protivtužbe već isplatio to je pravilna ocena prvostepenog suda da protivtužbeni zahtev je neosnovan u smislu čl. 630. st. 1 ZOO-a. Kako se račun koji je predmet spora po protivtužbi odnosi na viškove radova, to se cena određena u ukupnom iznosu ne može menjati zbog nastalih viškova. U odsustvu dokaza da su parnične stranke u smislu čl. 633 i 634 ZOO zaključile posebne ugovore sa posebnim cenama za nepredviđene i naknadne radove koji su predmet spornog računa 117/2000 sud je zaključio da račun nije utemeljen na potrebnim ispravama kojima se može dokazivati osnovanost potraživanja. Dopis od 2-1.09.2001 godine, predstavlja reklamiranje računa br. 117/2000 a nikako izričito priznanje duga od 74.000,00 DEM. Tuženi -protivtužilac nije pružio dokaze o postojanju ponuda o izvođenju nepredviđenih i naknadnih radova, kao i ugovore sa posebnim cenama tih radova, što je bio dužan u smislu čl. 219 ZPP-a, to je primenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a ZPP-a protivtužbeni zahtev pravilno odbijen.
Dalje pozivanje tuženog-protivtužioca na načelo uzajamnosti davanja je za konkretni spor bez ikakvog uticaja. Potpisivanjem sporazuma o ugovornoj kazni od 10. 11.1998 godine, bila je obezbeđena obaveza iz ugovora o građenju i to obaveza izgradnje pet bungalova i objekta "A" u ugovorenom roku, tj. produženom roku od 40 dana. Sud je na stanovištu da je tuženi - protivtužilac tu svoju obavezu povredio. Parnične stranke su zapisnicima produžavale rokove za završetak ugovorenih radova, te sporazumom o ugovornoj kazni ugovoreni rok za navedene objekte produžen za 40 dana, no u konkretnom slučaju od značaja je saglasnost parničnih stranaka da se i taj produženi rok od 40 dana ponovo produži, takvu saglasnost parnične stranke su iskazale zapisnikom od 26.02.1999 godine, kojim je utvrđen krajnji rok za završetak pet bungalova za 15.04.1999 godine, i zapisnikom od 23. 11.1999 godine, kojim je utvrđen krajnji rok za završetak radova objekta "A" za 19. 12.1999 godine.
Tuženi -- protivtužilac nije pružio dokaze da je zahtevao produženje rokova, nije pružio dokaze o postojanju okolnosti koje isključuju njegovu ugovornu odgovornost ili postojanje okolnosti na osnovu kojih bi morao da bude oslobođen od odgovornosti ili bi njegova odgovornost bila umanjena. Tuženi - protivtužilac sa ispunjenjem obaveze izgradnje bungalova pao je u docnju 16.04.1999. godine, a sa ispunjenjem ugovorne obaveze izgradnja objekta "A" pao u docnju 20. 12.1999. godine, jer se nije ni u ponovno produženom roku potrudio da svoju obavezu ispuni i oslobodi se plaćanja ugovorne kazne. Parnične stranke su zapisnikom od 3.02.2003 godine, saglasno konstatovale da ugovoreni rokovi nisu ispoštovani. U smislu čl. 273 st. 4 i 5. ZOO-a za sticanje prava na naplatu ugovorne kazne koja je predviđena za slučaj zadocnjenja sa ispunjenjem obaveze moraju biti kumulativno ispunjena dva uslova. Sama dužnikova docnja i obaveštenje po prijemu zakasnelog ispunjenja da poverilac zadržava pravo na ugovornu kaznu. U konkretnom slučaju - tužilac protivtuženi je podneo tužbu za ispunjenje ugovora i plaćanje ugovorne kazne zbog zakašnjenja u ispunjenju ugovora posle dospelosti obaveze a pre nego što je primio zakasnelo ispunjenje. Sud je na stanovištu da je time zadržao pravo na ugovornu kaznu i da nije potrebno da posle prijema ispunjenja obaveze i posebno saopštava tuženom - protivtužiocu da to pravo zadržava. Time je zadovoljena forma saopštenja poverioca dužniku, da poverilac zadržava svoje pravo na ugovornu kazanu, jer tužba je najuverljivije i izričitije saopštenje o tome.