Tužilja je uputila svoj zahtev protiv tuženoga (javnog glasila) za novčanu naknadu nematerijalne štete koja joj je nastala zbog duševnih bolova prouzrokovanih povredom ugleda časti time, što je tuženi objavio izveštaj sa sednice, u kojem se navode neistiniti i netačni podaci o njenom učestvovanju kao stručnjaka u radu komisije.
Na osnovu činjenica utvrđenih u dosadašnjem postupku, a koje među strankama nisu ni bile sporne, ovaj sud smatra jednako kao i nižestepeni sudovi, da je tužilja u potpunosti dobila zadovoljenje objavom ispravka prvobitne informacije u listu tuženoga, jer značaj i težina povrede njenog ugleda i časti u prvobitno objavljenom natpisu nisu takvi da bi kao posledicu imali duševne bolove u intenzitetu koji bi opravdao određivanje i novčane naknade (čl. 200. Zakona o obligacionim odnosima-"Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85. i 46/85.
Nije osnovan prigovor tužilje u reviziji da je zbog proteka vremena od objavljivanja prvobitne informacije i objave ispravka u tom razdoblju ona trpela duševne bolove, koji da stoga opravdavaju dosuđenju pravične naknade u novčanom iznosu, i to iz već navedenih RAZLOGA što jačina a ni trajanje bolova koje je ona mogla trpeti zbog sadržaja prvobitno objavljene informacije nije takva da bi pored satisfakcije dobijene objavom ispravka dao tužilja pravo i na naknadu štete u novcu.